Ugrožava li energetska tranzicija energetsku sigurnost?

Energetska tranzicija donosi razne promjene, od dinamike trgovine energijom, međunarodne ovisnosti, geopolitičkog okruženja pa sve do energetske sigurnosti. Razvoj energetskog sustava zahtjeva nove strategije u oblikovanju međuovisnosti i jačanju otpornosti sektora energetike.

O energetskoj sigurnosti prije se pričalo samo u kontekstu opskrbe fosilnim gorivima, ali sada se uzima šira perspektiva.

Prema novom izvještaju, Geopolitika energetske tranzicije: Energetska sigurnost, objavljenog od strane Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA), upućuje se na nekolicinu promjena koje su utjecale na energetsku sigurnost.

Na budućnost energetske sigurnosti utječu 3 globalne promjene koje potencijalno kritično utječu na budućnost energetske sigurnosti. To su:

1. geopolitičke promjene
2. globalna energetska tranzicija
3. klimatske promjene.

U kontekstu geopolitičkih promjena, potrebno je spomenuti socijalne i ekonomske posljedice pandemije koronavirusa, koje su imale snažan utjecaj na globalnu trgovinu. Osim toga, ekonomska kriza koja je prisutna gotovo u cijelom svijetu, prekidi u lancima opskrbe energijom i slično.

Prelazak na obnovljive izvore energije značajno utječe na energetsku sigurnost. Obnovljivi izvori energije postali su važan dio energetske suverenosti i sigurnosti za mnoge zemlje. Iako obnovljivi izvori energije sve više zamjenjuju fosilna goriva, u nadolazećim desetljećima neke zemlje će ostati ovisne o fosilnim gorivima.

Prelaskom sve više na obnovljive izvore energije, cijene fosilnih goriva će u budućnosti postati sve manje predvidive, odnosno nesigurne.

Proces energetske tranzicije zahtjeva promišljeno planiranje i pametne političke odluke zbog složenosti. Potrebno je istovremeno balansirati napredovanje tranzicije, ali i pravednost. Osim toga, potrebno je pratiti utjecaj na ekonomiju i društvo.

Razvoj OIE nije globalno ravnomjerno raspoređen. Najveći dio investicija i razvoja zelene tehnologije uglavnom je zastupljen u bogatijim i razvijenijim područjima.

Obnovljivi izvori poput sunca i vjetra dovode do decentralizacije i ne zahtijevaju toliku ovisnost o drugim zemljama jer su ovi izvori dostupni u svakoj zemlji.

Međutim, vodik kreira nove obrasce trgovine i međusobne ovisnosti od uvoza i izvoza. Stvara međuovisnost u smislu izgradnje infrastrukture za prijenos, ali manje je ovisan, od primjerice, nafte i prirodnog plina.

Vodik se može proizvoditi na mnogim lokacijama što ga čini manje osjetljivim na političke manipulacije.

Međutim, problematična ostaje tehnologija koja je potrebna za proizvodnju obnovljive energije. Osim tehnologije, važna je i ovisnost o metalima i drugim resursima koji su potrebni za njihovu proizvodnju.

Države proizvođačice tehnologije ovise o uvozu ovih resursa iz onih država koje ih rudare. Ostale države ovise o uvozu čiste tehnologije od onih koje ih proizvode. Tehnologija je osjetljiva stavka jer može biti skupa i nedostupna za zemlje u razvoju.

Kada pričamo o trgovini električne energije, energetska ovisnost postoji kao i kod neobnovljivih izvora.
Međutim, nije ista. Primjerice, ako se nafta ne isporuči proizvodnja prestaje odmah, a ako se prekine daljnji uvoz čiste tehnologije, postojeća će i dalje proizvoditi energiju, ali se nova neće implementirati.

Minerali

Slično je i s mineralima. Ako dođe do prekida uvoza u srednjem i dugom roku, moguće je recikliranje i zahvaljujući inovacijama mogu biti zamijenjeni alternativama.

Obnovljivi izvori energije imaju potencijal ponuditi veću stabilnost i otpornost zbog široke dostupnosti. Zbog toga, manje su podložni geopolitičkoj kontroli i manipulaciji.

Zaključno, na energetsku sigurnost utječu i klimatske promjene. One dovode do sve ekstremnijih vremenskih neprilika poput oluja, poplava, suša, koje utječu na rad čiste tehnologije i njihove prateće infrastrukture.

IZVOR:
Energetski portal (Objavljeno: 20. travnja 2024.)