Što je Greenwashing?

U posljednje vrijeme raste svijest i želja za zaštitom okoliša. Sve više brinemo da su naša ponašanja ekološki prihvatljiva. Odvajamo otpad, recikliramo, koristimo obnovljive izvore energije, a isto očekujemo i od poduzeća od kojih kupujemo proizvode. No, jeste li skeptični prema tvrtkama koje tvrde da su ekološki prihvatljive? Niste jedini! Greenwashing je čin lažnog oglašavanja tvrtke, proizvoda ili usluge kao ekološki prihvatljive i postaje sve češći način prevare potrošača.

Koji je cilj Greenwashinga?

Samo zato što oznaka na proizvodu kaže da je ekološki prihvatljiv, ne znači da je to točno. Nažalost, neke tvrtke pokušavaju nepošteno zaraditi na trendu zelenog marketinga, provodeći Greenwashing.

Greenwashing su aktivnosti koje određeno poduzeće provodi kako bi uvjerilo okolinu da radi više za zaštitu okoliša, nego što doista radi. Dakle, cilj je zavarati potrošače i uvjeriti ih da su njihovi proizvodi ekološki prihvatljivi i da imaju pozitivniji utjecaj na okoliš, nego što doista imaju.

Ponekad tvrtke žele naglasiti održive aspekte proizvoda kako bi se prikrila njihova uključenost u aktivnosti koje su štetne za okoliš. Takvih proizvoda ima posvuda, na internetu i na policama trgovina i često su označene oznakama poput “ekološki prihvatljivo”, “potpuno prirodno”, “organsko” i drugo.

Zašto tvrtke na taj način varaju potrošače?

Zbog veće ekološke osviještenosti, sve više potrošača gleda što tvrtke rade po pitanju zaštite okoliša i koliki je njihov ugljični otisak. Tvrtke koje koriste taktiku greenwashinga za plasiranje svojih proizvoda ili usluga jednostavno iskorištavaju sve veću potražnju potrošača za ekološki prihvatljivim proizvodima. Njihov jedini cilj je prodati svoj proizvod ili uslugu, a ne stvarna dobrobit za okoliš.

Kako prepoznati ovu vrstu prevare potrošača?

Iako greenwashing nije tako nov pojam, i dalje ga potrošači teško prepoznaju čak i kada su mu direktno izloženi.

Izvješće, „Prljava dvanaestorica: klimatske floskule 12 europskih naftnih kompanija“ pokazuje kako samo 0,3 % proizvodnje energije 6 globalnih giganta i 6 europskih naftno-plinskih tvrtki među koje spada i INA dolazi iz obnovljivih izvora energije.

Primjeri i vrste greenwashinga - ekološki osviještene tvrtke koje lažu da su ekološki prihvatljive

Primjeri greenwashinga

Greenwashing aktivnosti variraju od slučajnih netočnosti unutar marketinga, do pojedinačnih zelenih praksi koje odvlače pažnju od drugih štetnih ekoloških politika.

Različite tvrtke, industrije i vlade u određenoj mjeri sudjeluju u greenwashingu. Dok svijet nastavlja raditi na smanjenju emisija ugljičnog dioksida i borbi protiv klimatskih promjena, sve je više tvrtki kojima se lakše pretvarati da su zelene nego da stvarno ulažu napore za održive promjene.

Greenwashing je sve češći u svakodnevnom poslovanju i postoji podjednako u malim i velikim tvrtkama, ali utjecaj je isti. Time također narušavaju povjerenje svojih kupaca i negativno utječu na okoliš. Kako bismo se bolje borili protiv klimatskih dezinformacija, u nastavku donosimo nekoliko primjera greenwashinga.

Primjeri kako neke tvrtke provode ili su provodile greenwashing:

  • HSBC Banka: HSBC banka iz Velike Britanije je reklamirala shemu sadnje drveća i svoj plan nulte potrošnje ne priznajući da istodobno financira projekte fosilnih goriva. Banka se obvezala smanjiti svoju izloženost financiranju termo ugljena za najmanje 25% do 2025., ali je još uvijek jedan od najvećih svjetskih podupiratelja projekata fosilnih goriva.

  • Japan: Japanska vlada predstavila je plan o trošenju 27,9 milijardi jena na subvencije za dva pilot projekta koji imaju za cilj spaljivanje najmanje 50% amonijaka s ugljenom u elektranama do 2029. No, ovakav plan uopće ne može učinkovito smanjiti emisije. Izgaranje amonijaka možda ne proizvodi ugljični dioksid, ali zato emitira dušikov oksid, snažan klimatski agitant.

  • Australija: Australija je predstavila plan od milijardu australskih dolara za očuvanje Velikog koraljnog grebena, a zapravo pokušala “ozeleniti” ili sakriti golema ulaganja zemlje u sektor fosilnih goriva.

  • KLM Aviokompanija: KLM je prozvan zbog reklamne kampanje koja daje pogrešan dojam o održivosti njezinih letova i planova za smanjenje utjecaja na klimu. Kampanja “Fly responsibly” tvrdila je da je zrakoplovna kompanija na putu da postigne nultu neto emisiju do 2050. i da planira koristiti održivo gorivo i električne zrakoplove od 2035. Ali, zrakoplovna se industrija ne može dekarbonizirati bez smanjenja učestalosti zračnog putovanja.

  • United Airlines: Marketinška poruka na stranici United Airlinesa navodi kako potrošači mogu smanjiti emisije svojih letova kupnjom ugljičnih kredita koji zatim financiraju rad na zaštiti okoliša namijenjen smanjenju emisija stakleničkih plinova, kao što je pošumljavanje. No, dokazano je da kompenzacije ugljika ne smanjuju emisije stakleničkih plinova uzrokovane letenjem.

  • Coca-Cola: Globalna tvrtka za proizvodnju pića reklamira se kao održiva i ekološki prihvatljiva, a istodobno je najveći zagađivač plastikom na svijetu. Coca-Cola navodi razne eko slogane kojima insinuira kako tvrtka pazi na okoliš. Jedna kampanja čak nosi naziv “Svijet bez otpada”, a u isto vrijeme gdje god pogledate, plastična boca Coca-Cole uništava okoliš.

  • Walmart: Walmart je oglašavao desetak tekstilnih proizvoda od rajona kao da su od bambusa te tvrdili da su proizvodi od “bambusa” izrađeni korištenjem ekološki prihvatljivih procesa. Međutim, istina je da pretvaranje bambusa u rajon zahtijeva upotrebu otrovnih kemikalija i rezultira opasnim zagađivačima.

  • McDonalds: Od otvaranja net-zero restorana u Ujedinjenom Kraljevstvu, preko iznošenja lažnih tvrdnji o kanadskom mesu iz održivih izvora, do lažnog reklamiranja proizvoda kao “sigurnih” i “održivih” čije pakiranje sadrži toksične kemikalije nesigurne za ljude i štetne za okoliš. Od McDonaldsa smo mogli vidjeti mnoge greenwashing kampanje.

  • Deutche Bank: DWS je optužen da je u godišnjem izvješću za 2020. lažno tvrdio da je više od polovice imovine tvrtke od 900 milijardi dolara uloženo prema kriterijima zaštite okoliša, društva i upravljanja.

  • Michelin: Michelin se reklamirao i obvezao kako će zasaditi kaučukovce kako bi se ponovno ozelenilo 90.000 hektara zemlje uništene ilegalnom sječom u Indoneziji 2015. Projekt je hvaljen kao glavni projekt za održivost, ali projekt, financiran s 95 milijuna američkih dolara, zapravo je monokulturna plantaža prirodnog kaučuka koja je zamijenila tisuće hektara orangutana, tigrova i staništa slonova.

  • H&M: H&M je optužen da je pokušao prevariti svoje ekološki osviještene potrošače spremne platiti više za zelene proizvode iz asortimana odjeće koji je sadržavao ekološke tablice rezultata. Cilj tablice rezultata bio je obavijestiti potrošača o tome koliko je neki artikl održiv. No optuženi su za krivotvorenje informacija koje nisu u skladu s temeljnim podacima.

  • The Ocean Cleanup: Napori nizozemske tvrtke da uklone plastiku iz Velikog pacifičkog smeća dovedeni su u pitanje kada su slike smeća koje su navodno sakupili izgledale previše čiste da bi bile istinite. No tvrde da je smeće došlo iz dijela oceana siromašnog nutrijentima.

  • WWF-Singapore: Skupina za zaštitu okoliša našla se optuženom za greenwashing kada je rekla da će se plastično smeće koje su prikupili volonteri koristiti za “čistu energiju”, iako je to još uvijek proizvod na bazi fosilnih goriva.

  • Unilever: Unilever stavlja svoje ime na mnoge planove za smanjenje plastičnog onečišćenja, ali pokazalo se da lobira kod vlada zemalja u razvoju protiv zabrane vrećica za jednokratnu upotrebu koje koristi za prodaju proizvoda u siromašnijim zemljama.

Sve više tvrtki zavarava svoje potrošače u vezi ekološki prihvatljivog i održivog poslovanja

Oblici Greenwashinga

U posljednje vrijeme tvrtke dolaze do sve “kreativnijih” načina kako da izbjegnu stvarnu primjenu održivih, ekoloških praksi. Tako dolazimo i do posve novih pojmova i oblika greenwashinga.

Greencrowding

Greencrowding temelji se na ideji da skrivanje u mnoštvu drugih poduzeća može zadržati ekološki štetne pristupe skrivenima.

Greenlighting

Greenlighting je još jedan izraz koji se koristi da bi se opisalo kako tvrtke bacaju svjetlo na zelene aktivnosti kako bi skrenule pozornost s ekološki štetnih aktivnosti. Također, koriste se razne metode kojima je cilj preusmjeriti pozornost potrošača. Tvrtka će nastojati istaknuti specifičan aspekt svog proizvoda koji se može opisati kao etičan i održiv. Ali ono što oni zapravo rade je odvraćanje pozornosti potrošača od aspekata proizvoda koji imaju manje od poželjnog utjecaja na okoliš. Drugim riječima, ističu dijelove svoje ponude koji imaju istinski ekološki utjecaj dok zanemaruju druge aspekte proizvoda koji su često destruktivni za okoliš. Većinu vremena ova se tehnika primjenjuje na pakiranje proizvoda. Pakiranje može biti izrađeno od recikliranih materijala ili se može reciklirati, ali sam sadržaj proizvoda nema ekološka svojstva.

Slike su moćne, toliko da mogu potaknuti potrošače na kupnju određenog proizvoda. Korištenje snažnih slika jedna je od omiljenih marketinških tehnika tvrtki koje prakticiraju greenwashing. Bilo da se radi o slikama na TV reklamama, u časopisima ili jednostavno na samom proizvodu, tvrtke koriste slike koje se odnose na ekologiju, prirodu, životinje i drugo kako bi ostavile dojam da su ekološki osviještene, ekološki prihvatljive ili društveno odgovorne. Tako, primjerice, marke automobila vole snimati automobile u divljim krajolicima, ostavljajući dojam da je automobil ekološki prihvatljiv.

Greenshifting

Zatim dolazimo do pojma greenshifting koji se odnosi na slučajeve kada tvrtke pokušavaju prebaciti krivnju gore ili dolje u lancu vrijednosti, obično prema potrošačima.

Greenhushing

Konačno, sve veću ulogu ima i greenhushing u korporativnim komunikacijama. Izraz se odnosi na poduzeća koja nedovoljno izvješćuju ili čak skrivaju svoje podatke o održivosti i uspješnosti kako bi izbjegla kontrolu dionika.

Najčešće vrste greenwashinga
  • obmanjujuće označavanje ili prikrivanje ekološki loših praksi u sitni tisak. Primjerice, korištenje riječi “ekološki prihvatljivo” ili “održivo”, koje su nejasne i u praksi se ne mogu se provjeriti
  • slike prirode ili divljih životinja mogu označavati prihvatljivost okoliša kada i to nije slučaj
  • proizvođači mogu birati podatke iz istraživanja da bi istaknuli zelene prakse, istovremeno prikrivajući one koje su štetne. Takve informacije mogu čak potjecati iz istraživanja koja tvrtka financira ili sama provodi.
Preporuke za proizvođače
  • pakiranje i oglašavanje trebaju objasniti ekološke tvrdnje proizvoda jednostavnim jezikom i čitljivim slovima u neposrednoj blizini tvrdnje
  • tvrdnja o zaštiti okoliša treba precizirati odnosi li se na proizvod, pakiranje ili samo na dio proizvoda ili pakiranja
  • tvrdnja o proizvodima ne bi se smjela preuveličavati, komunicirati da je korisna za okoliš i slično
  • ako se tvrdi da proizvod ima prednost u usporedbi s konkurencijom, tvrdnja se treba potkrijepiti

Zašto je ovo velik problem?

Greenwashing se smatra lošim jer potrošače, investitore i širu javnost dovodi u zabludu koristeći pojmove poput “zeleno”, “održivo” i “ekološki prihvatljivo”.

Pravi zeleni proizvodi sadrže priznate certifikate o održivosti, a svi ostali proizvodi za koje se komunicira da su ekološki održivi, a ne posjeduju ih, možemo smatrati da nas obmanjuju. Čini se da je potrebno još mnogo vremena da bi se svijest i navike tvrtki za greenwashingom promijenile.

Izvor:
Financije.hr (Objavljeno: 28. travnja 2024.)
Investopedia (21. siječnja 2024.)