Predstavlja li održivost u nabavi trošak ili dodanu vrijednost?

U današnje vrijeme održivosti se posvećuje sve veća pažnja pa je gotovo sva poduzeća nastoje implementirati u svoje poslovanje. Održivo poslovanje saveznik je u borbi protiv globalnih klimatskih i društvenih izazova i problema.

Nefinancijsko izvještavanje ili ESG kriterij o utjecaju poduzeća na okoliš i društvo, sadrži informacije koje se odnose na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja te pitanja u vezi s poštovanjem ljudskih prava te borbom protiv korupcije i podmićivanja.

ESG kriteriji najčešće uključuju procjenu koju provodi neovisna organizacija, a procjena ocjenjuje različite aspekte povezane s ESG-om.

Procjena uključuje:

1. Utjecaj na okoliš koji podrazumijeva procjenu ugljičnog otiska proizvoda, energetske učinkovitosti, upravljanje otpadom, korištenje prirodnih resursa te poštivanje propisa o zaštiti okoliša.
2. Društvena odgovornost obuhvaća ljudska prava, radne standarde, dobrobit zaposlenika, raznolikost i uključenost zaposlenika te angažman zajednice i etiku opskrbnog lanca.
3. Prakse upravljanja obuhvaćaju raznolikost odbora, transparentnost, etičke poslovne prakse, upravljanje rizicima i usklađenost s relevantnim zakonima i propisima.

Nabava, jedan je od temeljnih procesa koji preuzima odgovornost u razumijevanju utjecaja na ljude, profit i planet, a njezina osnovna funkcija je osiguranje kontinuiteta poslovanja kroz pravovremenu isporuku te potrebne količine i dobru kvalitetu, ali i cijene roba/usluga za potrebe internih korisnika.

Također, zadatak nabave je ušteda i kontrola troškova.

Najbolja cijena podrazumijeva cijenu koja je u skladu sa svim zahtjevima kupaca. Neki od zahtjeva su dostupnost, rokovi isporuke, kvaliteta i kontinuitet.

Međutim, kod održivosti ključno je uključiti i nove komponente s početka članka.

Prvo, jer održivost zahtijevaju investitori i potrošači, zbog zakonskih regulativa, zbog upravljanja rizicima, zbog klimatskih promjena te inovacija. Navedene razloge možemo grupirati u ekonomske, okolišne i socijalne.

S ciljem uspješne implementacije strategije održive nabave, nužno je razumjeti osnovne čimbenike i zahtjeve održivosti. Potrebno je utvrditi jasnu poveznicu između nabave i održivosti, ali voditi računa i o potrebama internih korisnika i odnosima s dobavljačima.

Održivost nije samo prolazan trend, već način vođenja poslovanja koji oblikuje bolju budućnost kroz pametnu nabavu i odgovorno upravljanje resursima. Održivost u poslovanju odnosi se na sve segmente poduzeća, a nabava nedvojbeno ima velik utjecaj na cijeli opskrbni lanac, što je čini važnom polazišnom točkom u uvođenju strategije održivosti. Također, nabava ima vlastite interne i eksterne korisnike koji imaju svoje specifičnosti i ciljeve s obzirom na veličinu i industrijsku granu. Zbog toga, prije kreiranja strategije održive nabave nužno je klasificirati svoje interne i eksterne korisnike te njihove ciljeve.

Prilikom definiranja strategije društveno odgovornog poslovanja, važno je voditi računa o različitostima korisnika. Nekim korisnicima glavni motiv uvođenja održivosti u poslovanje je utjecaj na okoliš, nekima oblikovanje transparentnog poslovanja za svoje kupce, a neki uvode društveno odgovorno poslovanje zbog zakonskih regulativa. Bez obzira na razloge implementacije društveno odgovornog poslovanja, od ključne važnosti za nabavu je obuhvatiti i integrirati sve interne i eksterne korisnike i njihova očekivanja u jedinstvenu strategiju.

Uspješnu implementaciju održive nabave podrazumijeva podrška uprave i top menadžmenta kompanije te njihovu svijest o tome kako nabava pomaže u ostvarenju zadanih ciljeva održivog poslovanja. Stoga se preporučuje pripremiti dva važna dokumenta: Politiku održive nabave i Strategiju održive nabave.

Politika održive nabave je dokument koji viziju poslovanja pretvara u operativne korake te pojašnjava nabavne taktike i ciljeve, ključne vrijednosti poduzeća koje u pravilu definira top menadžment.

Strategija održive nabave je također dokument koji definira strategiju. Strategija uključuje akcijski plan s jasnim koracima koji će omogućiti postizanje zadanih nabavnih ciljeva kroz odabir i mapiranje dobavljača u skladu s ciljevima održivosti.

Sljedeći korak predstavlja analizu tržišta s naglaskom na održivost, čime kreiramo listu potencijalnih dobavljača za budućnost. Sukladno ciljevima održive nabave, dolazimo do informacija koji dobavljači mogu zadovoljiti tražene kriterije u segmentu održivosti, ali i saznati imaju li postojeći dobavljači razvijene kriterije održivosti.

Nakon segmentacije nabavne kategorije, s pomoću Kraljičeve matrice nužno je kreirati analizu rizika održivosti.

Dakle, za pojedinu grupu nabavnih kategorija navode se glavni rizici održivosti. To su: okolišni, socijalni i upravljački.

• Okolišni rizici odnosi se na utjecaj kompanije na okoliš. Primjerice, emisija CO2, odlaganje otpada ili krčenje šuma.
• Socijalni rizici, podrazumijevaju primjerice, kršenje ljudskih prava, neusklađenost u segmentu zaštite zdravlja i sigurnosti.
• Na kraju, upravljački rizici povezni su s poslovanjem i politikom upravljanja. To se primjerice odnosi na rodnu razliku u plaćama, dampinške cijene ili korupciju.

Održivost u segmentu nabave podrazumijeva odnos s dobavljačima te traženje načina kojim bi se utjecalo na smanjenje emisija CO2, recikliranje sirovina i materijala, korištenje održivih oblika ambalaže, implementaciju solarnih izvora energije i drugo.

Odličan primjer je Apple. Pri izlasku iPhone-a 12 na tržište mnogi su se iznenadili kada u kutiji s mobitelom nisu pronašli slušalice i punjač, a Apple je objasnio da većina korisnika već ima punjače i slušalice kod kuće. Ovo objašnjenje izazvalo je veliko nezadovoljstvo. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije Apple je svojim izvješćem pokazao kako je ovim potezom uštedio oko 6,5 milijardi USD, čime je dohvatio svoje ciljeve održivosti.

Komuniciranjem da je ovo potez za održivost, imala je pozitivan efekt na kupce koji su prihvatili ovu odluku, dok je smanjenje troškova imalo pozitivan efekt na profitabilnost.

IZVOR: Ja TRGOVAC (Objavljeno: 23. studenog 2023.)