Što je outsourcing?

Outsourcing je riječ s kojom se posljednjih nekoliko godina često susrećemo u medijima, međutim riječ je ipak o višestoljetnoj strategiji. No, što ona zapravo znači? Najjednostavnije rečeno, outsourcing predstavlja pribavljanje roba i usluga od stranog dobavljača.

Živimo u svijetu gdje ista količina obavljenog posla u jednoj zemlji nije jednako plaćena kao u drugoj zemlji, što dovodi do težnje da troškove koje u budućnosti imamo svedemo na minimum. Upravo je smanjenje troškova jedan od ključnih razloga zbog kojeg se firme odlučuju na Outsourcing. Riječ je dakle o praksi koja se najčešće koristi kada su troškovi rada pre veliki, kada u određenoj industriji ili sektoru nedostaje radne snage za određene poslove ili pak položaj, kako bi se podijelio rizik, ubrzao projekt ili kako bi tvrtki bilo omogućeno fokusiranje na glavne, fundamentalne aktivnosti. Pri tome, tvrtke mogu „dijeliti“ bilo koju poziciju.

Organizacije se odlučuju na ovaj korak kako bi zadovoljile imperativ današnjeg poslovanja – konkurentnost. Kako to mislimo? Naime, organizacije napuštaju aktivnosti u kojima je konkurencija bolja, a s kojom su istovremeno povezani poslovnom mrežom. Dakle, poslove u kojima je tvrtka dobra, ona obavlja i dalje, a poslove za koje smatra da bi konkurencija odradila kvalitetnije, prepušta njoj. To organizaciji omogućava fokusiranje na fundamentalne aktivnosti, dok manje bitne aktivnosti prepušta drugima.

Outsourcing možemo podijeliti na 3 vrste:

  • Strateškim outsourcingom smatra se prepuštanje djelatnosti u cijelosti „dobavljaču“, prilikom čega se zadržava samo nadzor i kontrola poslovnog procesa,
  • Taktičkim ili parcijalnim outsourcingom smatra se prepuštanje jednog dijela poslovnog procesa, a
  • Ciljanim outsourcingom, koji je ujedno i najčešći oblik „eksternalizacije aktivnosti“, smatra se unajmljivanje stručnjaka kojima se povjerava određeni dio posla.

Outsourcing nije samo puko rasterećenje i raspodjela posla, on sa sobom nosi i određene rizike.
Neki od njih su:

  • Uzrokuje prekide procesa
  • Podcjenjivanje troška koordinacije
  • Smanjen kontakt s kupcem/dobavljačem
  • Gubitak internih sposobnosti i mogući rast moći treće strane
  • Curenje povjerljivih informacija
  • Neučinkoviti ugovori

Ključno pitanje je stoga, kako ćemo znati kada je outsourcing prikladan, a kada ne?

Prije negoli se odlučimo za outsourcing moramo dobro razmotriti i raspraviti koji se to poslovi mogu, a koji ne mogu uključiti u outsourcing. U svakoj tvrtki postoje procesni i projektni poslovi. Procesni poslovi odvijaju se kontinuirano, ponavljajući se i ne mijenjajući ukoliko dođe do promjene ljudi koji ih obavljaju. Također, odvijaju se u kraćem vremenskom razdoblju, za razliku od projektnih za čije je obavljanje potreban duži vremenski period, jedinstveni su, ne ponavljaju se u istom obliku, a uvelike ovise o osobama koje ih obavljaju i količini njihove uložene kreativnosti.

Procesni poslovi obuhvaćaju 70%-80% ukupnih poslova u tvrtki, stoga se da zaključiti kako je obavljanje poslovnih procesa, bez gubitka na kvaliteti i uz ostvarenu efikasnost, moguće prepustiti drugima dok se vi fokusirate da kreativne pothvate koji iziskuju vrijeme, trud, promišljanja i veće rizike.

Od 2015. godine outsourcing se najčešće koristi za sljedeće poslove:

Sudeći po sve većoj popularizaciji i razvijenosti outsourcinga jedno je sigurno – sve više poduzeća posezat će za njim i biti dio, već sada, svjetskog trenda. Time će si omogućiti veći angažman na poslovima koji ih diferenciraju i čine boljim od konkurencije, što je u konačnici i cilj svakog poduzeća.