Promjene u kupovnim navikama
Ljudi se stalno mijenjanju. Kao bića smo navikli na konstantne promjene te smo s vremenom počeli i zahtijevati svakodnevne promjene i konstantni napredak. Promjene obilježavaju svaki dio našeg svakodnevnog života pa tako i naše kupovne navike. Stalno nastojimo postići što više na što brži i lakši način. Kako su se te promjene odrazile na način na koji smo navikli kupovati?
Nekada, ne tako davno, ljudi su kupovali što su mogli i koliko su mogli, tek toliko da bi preživjeli. Većina nije imala mogućnost izbora s obzirom na novac kojim su raspolagali, ali izbora nije ni bilo na pretek. Danas je iznimno važno da imamo velik broj opcija između kojih se možemo odlučiti što ćemo kupiti, a ni tada nismo u potpunosti zadovoljni. Jesmo li zato svi pomalo horderi?
Jesmo li svi pomalo horderi?
Ljudima je nekada malo bilo dosta i bili su sretni s time što imaju, a danas kao da nam nikada nije dosta. Prije nisu postojali psihološki poremećaji vezani za kupovinu i nagomilavanje stvari (hordanje). Pitanje je samo da li zbog manjih mogućnosti ili zbog promjena koje smo sami potaknuli?
U posljednjih 30 godina, postotak ljudi koje nazivamo horderima, povećao se s 2% svjetske populacije na čak 6%. Taj postotak je zasigurno i puno veći samo što se većina nas ne vidi kao hordere jer se nismo još doveli do apsolutnih krajnosti, ali svatko od nas kod kuće ima više stvari nego što zna da mu je potrebno i stvari za koje znamo da više nikada nećemo koristiti, ali ih se nismo spremni odreći.
Pandemija je potaknula poboljšanje ili pogoršanje?
U posljednje tri godine, svi događaji u svijetu, od pandemije do rata u Ukrajini, znatno su utjecali na ponovne promjene u kupovnim navikama. Počele su se kupovati veće količine određenih kategorija proizvoda tijekom jedne kupovine, uglavnom osnovnih namirnica, ali se kupnja ukupno smanjila i to u svim kategorijama proizvoda. I to bez obzira radi li se o premium ili privatnim markama.
Obavljanje svakodnevnih malih kupovina se smanjilo za gotovo 50%, a obavljanje malih kupovina 2-3 puta tjedno za nešto više od 10%. Sve više se povećava obavljanje velikih kupovina jednom mjesečno i rjeđe, u prosjeku 3% godišnje.
Porasla je i potražnja za lokalnim proizvodima, kao da nas je pandemija potaknula da kupujemo domaće, kvalitetnije i zdravije proizvode. Kod lokalnih OPG-ova je porasla potražnja najprije za svježim povrćem, a onda i voćem, jajima te mliječnim proizvodima.
Sve veći broj ljudi počeo je kupovati u online trgovinama kako bi izbjegli gužve u trgovinama i kontakt s drugim ljudima. To je najprije bilo potaknuto epidemiološkim mjerama, pa strahom, a sada već navikom.
U samo 3 godine, 2 velike krize. Najprije zbog pandemije, a sada i zbog rata. To je uvjetovalo da upravo cijena postane najvažniji element odluke o kupnji, a važnost kvalitete proizvoda nažalost opada.
Je li zaista sve u cijeni?
Cijena je ponekad varljiva. Mislimo da smo prošli jeftinije, ali zapravo nismo.
Ako za 20€ kupimo proizvod koji ćemo moći koristiti najviše godinu dana, ili za 40€ proizvod koji ćemo moći koristiti barem 3 godine, što nam se onda više isplati?
Ponekad nismo dovoljno bogati da bismo kupovali jeftino.
Jesmo li zauvijek promijenili kupovne navike?
Čak i sada kada polako vidimo neki kraj ove pandemije, došao je rat u Ukrajini koji je sa sobom donio nove promjene u navikama. Kada to napokon završi opet će doći nešto drugo, nije bitno je li dobro ili loše, ali opet će potaknuti nove promjene.
Naše navike nikada neće biti iste i nikada se neće vratiti na staro.
Nakon svega što smo proživjeli u posljednje tri godine i što i dalje proživljavamo, život trebamo nastaviti vođeni idejom o održivosti i zdravijem životu.
“Vrijeme je da prestanemo kupovati stvari koje nam ne trebaju, novcem koji nemamo, kako bismo impresionirali ljude koji nam se niti ne sviđaju.” ~ Warren Buffett
