Hrana je izvor života. Omogućuje nam preživljavanje, ali i puno više od toga – stvara iskustva, spaja ljude, kreira uspomene… Hrana nam donosi poseban užitak u životu, zato je bacanje hrane jako veliki problem.
Ali zašto se onda prema hrani odnosimo kao prema smeću?
Svakoga dana se bacaju ogromne količine hrane. Kamioni i kamioni hrane. A s druge strane, stotine milijuna ljudi diljem svijeta suočene su s glađu.
U Europskoj uniji oko 10% proizvedene hrane završi u smeću što je oko 57 milijuna tona hrane godišnje. U Hrvatskoj se od toga baci oko 286 tisuća tona od čega je više od 86 tona ostataka koji su mogli biti pojedeni. Svaki Hrvat u prosjeku baci 22 kilograma jestive hrane godišnje. Najviše se baca meso, a nakon toga voće, povrće i krumpir.
A što je najgore, to je sve u situaciji ekonomske krize potaknute inflacijom i ratom u Ukrajini, kada je hrana sve skuplja, a sve veći broj stanovnika pada u siromaštvo.
Globalizacija je sa sobom donijela razne pozitivne, ali i negativne posljedice u prehrambenom sustavu. Omogućila je znatno proširenje asortimana hrane na policama prodavaonica i tako s jedne strane potrošačima omogućila veći izbor, a s druge strane povećala količinu hrane koja se ne uspije kupiti i konzumirati prije isteka roka trajanja označenog na pakiranju što povećava otpad od hrane.
Zašto se baca toliko hrane?
Najveći problem je što se kupuje i priprema prevelika količina hrane. Većina toga se baci jer nije konzumirano prije isteka roka trajanja ili se ostaci obroka ne konzumiraju kasnije ili iskoriste u pripremi nekog novog obroka.
Problem nastaje i kod načina na koji se upravlja svježom hranom koja ulazi u prodavaonice. Sustav funkcionira tako da hrana koja prva uđe, ako se ne proda, prva izađe, a u obzir se uopće ne uzimaju svi faktori koji utječu na kvalitetu, svježinu i dugotrajnost svježe hrane – temperatura, količina padalina i sunčeve svjetlosti prije žetve, promjene u temperaturi skladištenja pa čak i vibracije na cesti tijekom transporta. Zato bi prednost trebala imati ona hrana kojoj će rok isteći prije.
No, sama hrana nije jedini problem. Sva ta hrana koju bacimo dolazi u ambalaži koja se također baca. Većina hrane dolazi u plastičnoj ambalaži što znači da ju nije moguće kompostirati, a mnoge vrste plastike nije moguće ni reciklirati.
Zašto je potrebno smanjiti otpad od hrane?
Osim očitih razloga, smanjenjem otpada od hrane smanjujemo i štetan utjecaj na okoliš – zemlju, vodu i zrak. Oko 34% svih emisija stakleničkih plinova proizlazi iz trenutnog, neodrživog prehrambenog sustava.
Kako možemo riješiti problem bacanja hrane?
Najprije je potrebno educirati građane o vrijednosti hrane, učiniti rokove trajanja razumljivije za građane te omogućiti lakše doniranje pokretanjem banke hrane, bilo da se radi o kupljenoj ili o pripremljenoj hrani.
“Trošite život kada uzalud bacate hranu” ~ Katherine Anne Porter
