Za koje je sektore korisno da na vrijeme prepoznaju potencijal vodika?

Tema dekarbonizacije, odnosno smanjenja i otklanjanja štetnih emisija, poglavito emisija ugljikova dioksida (CO₂) aktualna je već godinama, počevši s Protokolom iz Kyota, a zatim i Pariškim sporazumom iz 2015. godine.

Pariški sporazum postavio je ambiciju država potpisnika da se globalno zagrijavanje ograniči na znatno manje od 2 °C u odnosu na predindustrijske razine i da se nastave napori da se ograniči na 1,5 °C, djelomično postizanjem nulte stope emisije CO2 do 2050. godine.

Znatno smanjenje emisije globalnih stakleničkih plinova (uključujući CO₂) ograničit će porast globalne temperature. U praksi, postizanje nulte neto emisije zahtijeva prelazak s fosilnih goriva na alternativne izvore energije s niskim udjelom ugljika.

Sankcije ubrzale proces

Europska unija je Europskim zelenim planom za države članice postavila dodatne ciljeve kojima će jamčit dekarbonizaciju EU. Ti su ciljevi dodatno osnaženi paketom mjera “Spremni za 55%”, koji osigurava da ciljevi Europske unije budu u skladu s klimatskim ciljevima.

Europska unija je u veljači 2022. godine uvela sankcije na rusku naftu i plin kao odgovor invazije Rusije na Ukrajinu. Cijela situacija izazvala je duboke promjene na energetskim tržištima uz povremene energetske nesigurnosti država članica zbog nestabilnosti cijena, lanaca opskrbe naftom i plinom kao i opće globalne gospodarske krize s visokom stopom inflacije.

S obzirom na prepoznat velik utjecaj fosilnih goriva na države članice, Europska unija svojim “REPowerEU-om” uvodi novi paket mjera usmjeren na smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, potičući tako dodatnu dekarbonizaciju. Naglasak je stavljen na vodik, poglavito zeleni vodik kao jedno od mogućih goriva koja će potaknuti bržu dekarbonizaciju raznih sektora. Pomoću spomenutih inicijativa očekuje se ambiciozno smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2030. godine.

Dodatno je početkom studenoga 2022. organiziran sastanak globalnih čelnika koji predstavljaju vlade, privatni sektor i civilno društvo na 27. zasjedanju COP-a (United Nations Climate Change Conference or Conference of the Parties). Od zadnjeg sastanka spominje se rastuća svijest o važnim doprinosima dekarbonizaciji koji bi trebali dolaziti iz privatnog sektora, uz raspravu o povećanju ulaganja u nova tehnološka rješenja koja bi mogla pomoći u bržoj dekarbonizaciji. Iako se kao tehnologija dekarbonizacije spominje vodik, često je nedovoljno jasno objašnjeno što to točno označava i koje su pozitivne primjene te tehnologije.

Zajedno do 0 CO2

Svijet može proizvesti dovoljno solarne energije da postigne ciljeve dekarbonizacije. Istraživači NREL-a (National Renewable Energy Laboratory) modeliraju održive putove za opskrbu procijenjenih 60TW kapaciteta potrebnih za dekarbonizaciju i proučavaju učinak koji bi disruptivne solarne tehnologije mogle imati na troškove implementacije i tržišne prilike.

Više od 100 zemalja obećalo je da će do 2050. godine biti ugljično neutralne, prema podacima Ujedinjenih naroda. Nedavna studija koju su proveli istraživači američkog Nacionalnog laboratorija za obnovljivu energiju (NREL) otkrila je da bi za potpunu dekarbonizaciju globalnih električnih sustava koji koriste solarnu energiju u desetljeću od 2050. do 2060. svijet trebao instalirati 63,4TW PV-a.

Istraživači su modelirali održive putanje za opskrbu više od 60TW instaliranog solarnog kapaciteta kako bi se ispunio cilj globalne dekarbonizacije i proučavali učinak disruptivne tehnologije na troškove implementacije i tržišne prilike. Zaključili su da je moguće povećati proizvodnju na 2,9TW do 3,7TW godišnje potrebnih u roku od 10 do 15 godina, što je cilj koji će koštati od 600 do 660 milijardi dolara. Model uključuje korištenje postojeće tehnologije kao i zrelih tehnologija koje koriste silicij i CdTe. Studija procjenjuje da disruptivne tehnologije nude tržišnu priliku od 1 do 2 trilijuna dolara i da bi potencijal za uštedu mogao iznositi stotine milijardi dolara.

Omogućiti dovoljno solarne energije tijekom sljedeća dva desetljeća za dekarbonizaciju globalnog električnog sustava zahtijevat će neviđeno povećanje proizvodnih kapaciteta, ali to je ostvarivo, prema NREL analizi.

Procijenjeni cilj od 63,4 TW potrebnih između 2050. i 2060. je 60-struko povećanje količine instalirane fotonaponske energije danas u cijelom svijetu. Model pokazuje da je moguće održivo povećanje proizvodnje i da će disruptivne tehnologije igrati ulogu u smanjenju kapitalnih troškova.

Izvor:
Lider Media (Objavljeno 12. travnja 2023.)
PV Magazine (Objavljeno: 8. svibnja. 2023.)