U Hrvatskoj postoje mnogi izazovi kada su u pitanju obnovljivi izvori energije. Zakonodavni okvir koji prati direktive Europske unije je dobar, ali problem su podzakonski akti. To se posebice odnosi na nova pravila priključenja na mrežu. Ona onemogućavaju razvoj projekata obnovljivih izvora energije.

Od svih zemalja Europske unije, u Hrvatskoj se zbog administrativnih prepreka čeka najduže za razvoj projekata obnovljivih izvora energije. Za priključenje na mrežu potrebno je godinu i pol dana, iako bi to moglo biti riješeno u tri mjeseca.

Nadalje, Hrvatska je najlošija u iskorištavanju vjetra i sunca u Europi također zbog podzakonskih akata. Primjerice, Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) omogućuje podnošenje zahtjeva za priključenje na mrežu samo jednom godišnje i to od 1. svibnja do 15. svibnja.

Također, osobe koje izrađuju elaborate podataka čekaju 30 dana, iako bi te podatke trebali imati odmah zbog digitalizacije i sredstva koja su uložena u mrežu.

Nadalje, poduzetnici snose financijski teret na početku, a HOPS ne garantira kada će preuzeti energiju.

Zbog ovakvih pravila, na čekanju stoje projekti vrijedni 1,5 milijarde eura. To je ukupno 216 projekata s kapacitetom od oko 6000 megavata. Ti projekti odnose se na vjetar, sunce, biomasu, geotermalnu energiju i bioplin, a većina je fokusirana na solarnu energiju.

Značaj obnovljivih izvora energije jača, a Hrvatska koja obiluje potencijalima za ovu energiju budućnosti propušta vrijedne prilike.

Izvor:
Energypress.net (25. srpnja 2023.)