Dizajn i funkcija ambalaže proizvoda

Ljudi su vizualna bića te prvo što primijetimo na nekome ili nečemu je izgled. U kontekstu proizvoda, ambalaža, odnosno dizajn ambalaže je prvo što uočimo na proizvodu. Ako smo u nedoumici, lijepo dizajnirana ambalaža proizvoda može nas dodatno potaknuti, odnosno uvjeriti da je odabran proizvod najbolji izbor za nas.

Međutim, osim estetske funkcije, funkcija ambalaže je i zaštita proizvoda od kvarenja, odnosno ambalaža olakšava transport proizvoda.

U današnje vrijeme sve više brinemo o zaštiti okoliša, stoga nam je vrlo bitno i da je ambalaža prihvatljiva za okoliš.

Tijekom povijesti raste važnost ambalaže proizvoda te se mijenja materijal od kojeg je izrađena. Prije nego što je nastupila masovna proizvodnja, pakiranja proizvoda uglavnom su bila od prirodnih i ručno rađenih predmeta namijenjenih dugotrajnoj upotrebi. Za izradu posuda i vrećica koristilo se sve što se moglo pronaći u prirodi, od drva, lišća, kokosovog oraha pa sve do životinjske kože.

Otkrićem metala i razvojem života ljudi u selima i gradovima, izumljeni su napredniji oblici pakiranja. Iako su pakiranja bila funkcionalna, nisu bila ukrašavana, nego su samo služile svrsi.

U današnje doba postoji više stotina različitih materijala od kojih je izrađena ambalaža proizvoda, a u nastavku će biti opisana kratka povijest najvažnijih materijala.

Luksuzna roba u bačvama i vrećicama

Prije nekoliko stotina godina, proizvodnja hrane bila je samo lokalna pa ljudi nisu imali potrebe za ambalažom, odnosno pakiranjem proizvoda. No, luksuzna roba tih godina, primjerice šećer, uvozio se u vrećama ili bačvama.

Prolazeći vrijeme, došlo je do napretka u izumima, napredovale su industrije, ali je rastao i broj stanovnika. Ponajviše zbog rasta stanovništva i potrebe za hranom, transport hrane dobio je na važnosti.

U ranom 20. stoljeću, neke od inovacija bile su metalne limenke i kartonske kutije. Proizvodni procesi bili su unaprijeđeni, a dobavljači luksuzne robe smatrali su da bi kvaliteta pakiranja trebala odražavati kvalitetu njihove hrane unutra.

Nakon Drugog svjetskog rata uvedeni su jednokratni materijali, poput folije i plastike. Otprilike u to vrijeme izumljena je tehnologija anilinskog tiska (danas poznata kao fleksografija), koja je omogućila ispis slika na ambalaži proizvoda.

U razdoblju od 1950. do 1980. godine stvoreni su polietilen i polietilen tereftalat, koji su se koristili za izradu vrećica za hranu te folija.

Rast važnosti dizajna ambalaže

Izumom interneta i širenjem digitalne tehnologije poslovanje se širi i razvija te je konkurencija veća. Zbog veće konkurencije, dizajn ambalaže dobio je na važnosti jer svaki proizvođač želi da se upravo njegov proizvod ističe u moru konkurencije.

Danas etikete na pakiranjima proizvoda kupcima pružaju mnogo informacija o proizvodu, a sve više proizvoda na pakiranjima posjeduje i QR kodove koji se mogu lako skenirati pametnim telefonima koji kupce direktno usmjeravaju na internetsku stranicu koja sadrži detaljnije informacije o proizvodu.

Najraniji primjer pakiranja

Jedan od najranijih primjera pakiranja je staklenka za vino iz Grčke iz 3. stoljeća pr. Kr. Staklenka je bila zapečaćena voštanim pečatom i imala je ručku na vrhu, a unutar posude bilo je pohranjeno vino te se moglo lako prevoziti.

U srednjem vijeku, Europljani su počeli koristiti drvene bačve za skladištenje hrane. Bačve su se punile različitim vrstama hrane, poput povrća, voća, žitarica i mesnih proizvoda, ali i ulja i vina.

Početak papirnatih pakiranja u Kini

Papir se smatra najstarijim materijalom za pakiranje koji se može ponovno oblikovati.

U 1. i 2. stoljeću prije Krista kora stabla duda koristila se za zamatanje hrane, a tehnike izrade papira poboljšane su te prenesene na Bliski istok.

Popularnost papirnate ambalaže raste u 16. stoljeću kada su se Europljani počeli seliti u nova područja pa su trebali sa sobom prevoziti hranu i druge robe. Papir je bio odličan izbor za pakiranje jer je bio lagan i jednostavan za transport.

Plastična ambalaža proizvoda

Plastična ambalaža postala je popularna 1950-ih godina kada je to bila inovativna vrsta materijala, koja je bila otporna na svjetlost, produljivala je vijek trajanja proizvoda i mogla se lako oblikovati u različite oblike.

Moderni načini pakiranja

Moderna era pakiranja započela je 1800-ih kada su trgovci počeli zamatati proizvode u papir i zatvarati ih voskom ili plutom.

U 20. stoljeću izumljena je plastika koja je postala popularna jer je bila čvrsta, izdržljiva i jednostavna za proizvodnju.

Početkom 21. stoljeća počeli su se razvijati novi materijali kao što su bioplastika i karbonska vlakna kao alternativa tradicionalnim plastičnim materijalima za pakiranje.

Ambalaža proizvoda danas

Održivost ambalaže vrlo je važna tema posljednjih godina te se proizvođači ambalaže svakodnevno brinu i smišljaju nove načine izrade ambalaže kako bi se smanjio utjecaj na okoliš. Neke od inovacija posljednjih godina predstavlja biorazgradiva pa čak i jestiva ambalaža.