Ambalaža – nezaobilazan dio svakodnevnog života i njezina ekološka budućnost
Od ambalaže u svakodnevnom životu jednostavno ne možemo pobjeći. Tu je da štiti proizvode, održava ih svježima, poboljšava ih, prikazuje ključne informacije, služi kao marketinški alat i osigurava siguran transport. No, nažalost, ambalaža se često smatra otpadom. Što je još gore, redovito i završi upravo kao otpad. Iz tog je razloga ključ dobrog dizajna ambalaže upravo smanjenje otpada na kraju njezina životnog vijeka dok pomaže potrošačima da učinkovito koriste ambalažu i proizvode koji se u njoj nalaze. Zato postoji sve veći fokus na rješenjima za pakiranje koja se mogu reciklirati. Ali koje su stvarne prednosti prelaska na ambalažu koja se može reciklirati? Ima li nedostataka ili skrivenih troškova?
Materijali za pakiranje hrane
Pakiranje hrane neophodno je za transport, skladištenje, rukovanje i očuvanje hrane. Najčešće korišteni materijali uključuju različite vrste plastičnih polimera (uključujući plastiku na biološkoj osnovi i biorazgradivu plastiku), papir i karton, metal, staklo i višeslojne materijale. Ovi materijali za pakiranje kombiniraju se s drugima poput tiskarskih boja, ljepila i premaza.
Unatoč svojim brojnim korisnim svojstvima, ambalaža za hranu je poznata kao izvor kemikalija koje mogu migrirati u našu hranu i piće. Kao rezultat toga, niske razine kemijskih mješavina redovito postaju dio naše prehrane. Neke takve kemikalije imaju opasna svojstva, a za druge, učinci na ljudsko zdravlje su nepoznati. Međutim, ne izazivaju sve vrste pakiranja hrane iste probleme.
Poboljšanje znanja o materijalima za pakiranje može vam pomoći da napravite bolji izbor za vlastitu upotrebu ili poslovne potrebe i doprinijeti ekološki prihvatljivijoj budućnosti!
Recikliranje ambalaže
Pakiranja hrane često se nakon kratkog razdoblja korištenja pretvaraju u otpad. Učinkoviti procesi prikupljanja i odvajanja ključni su za uspješno recikliranje ambalaže. Međutim, hoće li se recikliranje moći primijeniti kako bi se materijal zadržao u zatvorenom krugu i proizvela nova ambalaža za hranu, uvelike ovisi o vrsti materijala. Svojstva poput stabilnosti, boje i mirisa mogu se promijeniti tijekom recikliranja. Osim toga, kemijska sigurnost može biti ugrožena ako materijal dopušta prijenos onečišćenja ili ima tendenciju degradacije tijekom procesa.
Vjerovali ili ne, neki se materijali mogu gotovo beskonačno reciklirati u novu ambalažu za hranu. Za druge je broj ciklusa ograničen i potrebne su posebne mjere kako bi se osigurala sigurnost recikliranog materijala prije nego što se ponovno upotrijebi u kontaktu s hranom. Treća skupina materijala ne može se reciklirati u novu ambalažu za hranu – ti se materijali ili recikliraju na drugačiji način ili se uopće ne recikliraju.
Jeste li se ikada zapitali zašto se većina plastične ambalaže za hranu (uključujući bioplastiku) koja nije izrađena od PET-a ne može reciklirati u nove posude za hranu? Odgovor leži u procesima koji nedostaju i sigurnosnim problemima. Kao rezultat toga, obično se recikliraju i koriste u drugim primjenama kao što su građevinarstvo i poljoprivreda.
Višeslojnu ambalažu za hranu koja se sastoji od raznih plastičnih polimera ili različitih kombinacija materijala trenutačno je teško reciklirati zbog poteškoća u odvajanju slojeva. Trenutačno se samo kartonska frakcija kartonskih kutija za piće može odvojiti u utvrđenim procesima recikliranja, ali se regenerirani materijal ne koristi ponovno u izravnom kontaktu s hranom.
S druge strane, materijali poput PET-a, papira i kartona imaju dobro definirane postupke recikliranja. Međutim, moraju se poduzeti mjere predostrožnosti za proizvodnju materijala koji se smatraju sigurnima za izravan kontakt s hranom. Plastični polimeri zajedno s papirom i kartonom mogu se reciklirati samo u ograničenom broju ciklusa, što zahtijeva dodatni izvorni materijal.
Što je s metalom i staklom? Tu nailazimo na dobre vijesti! Ne mijenjaju svoja svojstva tijekom recikliranja i mogu se neprestano reciklirati sa sigurnim rezultatima – baš kao i novi materijali koji se koriste u pakiranju hrane. Iako je tehnički moguće postići visok postotak recikliranih materijala, u većini se procesa metalu i staklu obično dodaju neke izvorne sirovine. Recikliranje metalne i staklene ambalaže je energetski intenzivan proces, ali posebno se staklo može lako očistiti i dezinficirati, što ga čini idealnim kandidatom za ponovnu upotrebu.
Sljedeći put kada budete držali pakiranje hrane, razmislite o mogućnosti recikliranja i o tome kako utječe na naš okoliš!
Ekološki prihvatljivo pakiranje: što je najbolje za vaše poslovanje?
Razgovarajmo o ambalaži koja se u potpunosti može reciklirati bez ugrožavanja performansi ili cijene. Ali prvo je važno u potpunosti shvatiti što znači ekološka ambalaža, zajedno s drugim često korištenim izrazima kao što su biorazgradivo, višekratno upotrebljivo i drugo.
Zapravo postoje tri glavne vrste pakiranja koja se često smatraju ekološki prihvatljivima:
- Višekratna odnosno povratna ambalaža
- Ovo uključuje bilo koju ambalažu koja se može očistiti i ponovno upotrijebiti.
- Ambalaža koja se može reciklirati
- Ovo uključuje ambalažu izrađenu od materijala koji se mogu ponovno namijeniti, obično nakon obrade. Materijali koji se mogu reciklirati kreću se od stakla, metala, kartona, papira, pa čak i određenih tipova plastike. No, daleko najčešći oblik ambalaže koja se može reciklirati je valoviti karton.
- Biorazgradivo pakiranje
- Ovo uključuje svako pakiranje napravljeno od materijala koji se lako razgrađuje u tlu ili atmosferi (u većini slučajeva, kada se šalje na odlagalište). Dok se materijali poput stakla i metala s vremenom razgrađuju, najčešći oblik biorazgradive ambalaže su papirnati materijali poput kartona.
Otkrivena ekološka istina
I sada se uz sve te opcije ambalaže pitamo što je zapravo onda ekološki najprihvatljivije. Staklo koje se najviše puta može iskoristiti ili papirnati materijali koji se najlakše mogu razgraditi?
Naravno brojni stručnjaci su proveli istraživanja vezana i uz to pitanje pa evo i njihovog odgovora. Ambalaža od valovitog kartona smatra se kao najprihvatljiviji oblik ambalaže koji je danas dostupan.
Održivi pogled na sirovine
Često se tvrdi da se globalne šume desetkuju radi proizvodnje papira. U stvarnosti, izvorna vlakna za valoviti karton potječu iz održivo upravljanih šuma koje postoje isključivo zbog materijala koje daju.
Drveće poput breze i bora općenito se koristi u proizvodnji kartona. Njihov brzi rast i priroda koja je pogodna za recikliranje znači da se tim šumama može održivo gospodariti što u konačnici promiče korištenje obnovljivih materijala.
Analiza stopa recikliranja: bliži pogled na brojke
Jeste li znali da valoviti karton ima najveću stopu recikliranja od bilo koje druge vrste ambalaže? Zahvaljujući dobro razvijenim tijekovima rada i procesima recikliranja, ovaj nevjerojatni materijal nastavlja blistati u areni održivosti. Otpadni valoviti karton može se reciklirati do sedam puta prije nego njegova vlakna postanu preslaba za daljnju upotrebu. Impresivno, zar ne?
Neke vrste kartona zapravo su izrađene od gotovo 100% recikliranih materijala! Međutim, u prosjeku većina sadrži između 70% i 90% recikliranog sadržaja. A što je sa ostatkom kartonskog materijala koji se ne reciklira? Bez brige – potpuno je biorazgradiv, čime se smanjuje njegov utjecaj na okoliš.
A što je s ostalim vrstama ambalaže? Jeste li znali da stope recikliranja ambalaže variraju ovisno o materijalima? Uzmimo trenutak da zaronimo u neke fascinantne statistike. Evo kratkog prikaza stopa recikliranja ambalaže raznih materijala:
- Čelik → 77,3%
- Staklo → 67,6%
- Aluminij → 52%
- Plastika → 46,2%
- Drvo → 30,7%
Prebacujući naš fokus na plastični ambalažni otpad, otkrivamo da se u prosjeku samo 38% plastične ambalaže u Europskoj uniji reciklira. Zapanjujuća je činjenica da svaki stanovnik Europske unije proizvede prosječno 34,6 kg plastičnog ambalažnog otpada, a samo 13,0 kg po osobi pronalazi svoj put natrag u ciklus recikliranja.
Kad uvećamo pregled ambalažnog otpada općenito, brojke su još upečatljivije. Procjenjuje se da u Europskoj uniji svaki stanovnik generira 177,9 kg ambalažnog otpada. No, raspon se značajno razlikuje među zemljama: dok Hrvatska bilježi samo 66,0 kg po osobi, Njemačka proizvodi nevjerojatnih 225,8 kg po stanovniku.
Recikliranje ambalaže ne smanjuje samo otpad. Ono također pomaže u zaštiti naših dragocjenih prirodnih resursa ponovnim korištenjem materijala pri izradi novih proizvoda. Kao dodatni bonus, visok postotak uspješno recikliranog otpada znači da je energija potrebna za proizvodnju dramatično smanjena. U biti, to znači da nam je potrebno vrlo malo dodatnih materijala i energije za proizvodnju novog pakiranja. Štoviše, time se dodatno smanjuje utjecaj na okoliš i onečišćenje. Sve to doprinosi pobjedničkom rješenju!
Dakle, eto! Kratki vodič za vrste ekološki prihvatljivih opcija pakiranja prikladnih za vaše poslovanje. Sada ste opremljeni znanjem za donošenje utemeljene odluke o tome koja vrsta pakiranja najbolje odgovara vašim prioritetima. Sretno pakiranje i recikliranje ambalaže!
